Najčešće greške prilikom proslave slave
Sutra je Miholjdan, nedelju dana kasnije Tomindan, sledi Sveta Petka, Sveti Luka, pa Mitrovdan...Počinje "sezona" krsnih slava, jedinstvenog pravoslavnog, porodičnog običaja Srba, od prošle godine upisanog u Registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Uneska.Naš narod obeležava više od 80 krsnih slava. Sveti Nikola "čuva" najviše srpskih pravoslavnih porodica, a najčešće se slave još Aranđelovdan, Jovanjdan, Đurđevdan, Stevanjdan...
Poštujući suštinu pravoslavnog, hrišćanskog obeležavanja sveca zaštitnika kuće i porodice, većina svečara slavu obeležava ikonom uz koju su prineti sveća, osveštani kolač i žito (koljivo), često i vino. Istovremeno, međutim, "od kuće do kuće" ima i mnogo različitih slavskih običaja, koji nemaju nikakve veze sa pravoslavljem i crkvenim kanonima. Obično su, kažu sveštenici, posledica verske neukosti ili ukorenjenog nasleđa nastalog u teškim vremenima za narod i crkvu.
Otac Jovan Babić, treći paroh hrama Svetog arhangela Gavrila u Beogradu, kaže da mu iskustvo pokazuje da su najčešće zablude one o mestu gde bi trebalo da bude ikona u kući, o potrebi osvećenja kolača i(li) žita, "podeli" svetaca na žive i mrtve, kao i takozvanim posnim i mrsnim slavama.
"Ikoni je, bez dileme, mesto na istočnom zidu jer po pravoslavnom učenju sa istoka dolazi Spasitelj", objašnjava sagovornik "Novosti". "Kada je reč o kolaču i žitu, naglašavam da su i jedno i drugo obeležje slave, a ne samo žito ili samo kolač. Jer, kada sveštenik nad kolačem i žitom čita molitvu, prinosi ih i u slavu i čast sveca zaštitnika porodice i u spomen na upokojene pretke. Žito se, dakle, na dan slave osveštava za njih, a ne za žive ili mrtve svece. Potpuno bi, uostalom, bilo besmisleno slaviti i moliti se mrtvom svecu zaštitniku, jer, ne zaboravimo, pred Bogom smo svi živi. S druge strane, i ako se pripreme, a nisu osveštani, kolač i žito nemaju nikakav hrišćanski, pravoslavni smisao, kao što je i besmisleno da ih domaćini kupe umesto da ih pripreme u kući."
Poseban problem je, po rečima oca Babića, i sve prisutnija zamena duhovnog smisla slave za prostu gozbu namenjenu gostima i prejedanje. Zato se, kaže, događa i da se osnovni smisao vere dovede do apsurda kao u slučajevima kada se slave koje se obeležavaju u vreme postova i posnih dana - slave kao mrsne. U crkvi, kaže, slave nisu ni mrsne ni posne, nego su takvi dani kada se proslavljaju.
"Slavska trpeza je obavezno posna za sve slave u vreme božićnog, vaskršnjeg, petrovskog i gospojinskog posta", navodi ovaj sagovornik. "Posna trpeza je i ukoliko se slavi u sredu i petak, osim ako je reč o takozvanim trapavim sedmicama posle četiri velika posta. Zato je za Stevanjdan, koji se slavi dva dana posle Božića, trpeza uvek mrsna, čak i kada je sredom ili petkom. Zbog istog razloga, iako je naredne godine u petak, Đurđevdan će moći da se slavi mrsno budući da je u sedmici posle vaskršnjeg posta. U svim drugim slučajevima, ako "padne" u sredu ili petak, Đurđevdan se slavi uz posnu trpezu."
Otac Babić kaže da bi pravila o posnim danima slava trebalo da se pridržavaju svi svečari i podseća na reči patrijarha Pavla: "Bolje je domaćinu da Nikoljdan ne slavi, nego da ga slavi uz mrsnu trpezu".
"Smisao okupljanja oko slavske ikone i sveće jeste molitveno zajedništvo svečara i zahvalnost Bogu, a ne preterivanje u hrani i piću", ističe Babić. "Snaga porodičnog praznika je u slavskom kolaču i žitu, kao i ljubavi koja se služi na trpezi. Osim toga, jedino mesto gde se slavi porodična slava je dom svečara. Obeležavanje slave u kafanima i restoranima je nezamislivo i užasno tužno."
izvor : 021.rs
0 komentari
Objavi komentar