Krv, beznađe, kataklizma! Građani koji su devedesetih izgubili najmilije neće ponovo da ratuju s komšijama radi tuđih interesa! Sa svih strana političari i kojekakvi bivši generali u regionu huškaju na međunacionalne sukobe i ponovo prizivaju ratove. Sada žele da zakrve muslimane i Srbe. Srećom, ogromna većina građana više ne pada na šovinističke izjave. Na internetu su već reagovali obični ljudi.Svi bi se prije složili s riječima iz pesme legendarnog pank benda iz Pule - KUD Idijoti - koja kratko i jasno poručuje: „Je**m ti rat, da ti je**m“ nego s lupetanjima političkih idiota.
Prevrćeš leševe da nađeš rođaka
* Roditelji gledaju brdo s prozora kako ga razara hiljade granata, a znaju da si ti gore u akciji. Mole Boga da se živ vratiš, pa po cijenu i da ostaneš invalid. Samo da si živ.
* Ne mora da te pogodi metak ili geler da bi te ubilo u borbi. Ubija i detonacija tako što ti od blast udara popucaju organi.
* Vratiš se iz akcije s terena, pa dobiješ dužnost da odeš supruzi i majci tvog druga, te njegovoj dvogodišnjoj kćerki da im kažeš da im je muž, sin i otac poginuo. Preporučeno je imati tablu sedativa sa sobom da im odmah daš, ali one vrisnu u plač čim te vide, jer sasvim sigurno nemaš osmijeh na licu. Onda se obavezno na nekoliko trenutaka zamisliš i pretpostaviš kako bi tvoji reagovali u toj situaciji.
* Razmjena mrtvih. E, to je posebna disciplina psihološkog sje*avanja. Prevrneš 120 leševa da bi našao tijelo rođaka.
* Imaš oko 10 sekundi da drugu zaustaviš šištanje iz pluća probušenih gelerom. Ako nemaš pravi zavoj i one njegove gumene ovojnice, može i celofan od kutije cigara pomoći.
* Neprijateljski snajperista je dosadniji od bilo kog komarca.
* Oružje ti uvijek mora biti suho! Nije ono vodootporno kao neki mobilni danas.
Dio ``Rratnog uputstva za početnike`` Eldina Kurbašića objavljenog na Fejsbuku
Hvalite se što ste uništili živote
Je*em vam rat...
... jer ste proizveli ubjedljivo najviše siromašnih, obespravljenih i obezvređenih duša u historiji čovečanstva, a još se hvalite svojim uspjehom;
... jer sam daleko, jer su daleko, jer smo daleko. Jer se ne vidimo, ne čujemo, jer nam trebaju pasoši da bismo popili kafu kraj Jadrana ili Dunava;
... jer ga i dalje vodite. Jer ste prostačine i licemjeri. Jer se toga ne stidite;
... jer me je i dalje sramota, umjesto vas. A ne treba;
... jer živim na tuđem jeziku, koji je i moj, jer sam ga prigrlila i jer ga volim. Ali i dalje ostaje više tuđ, i svaki moj bijeg u njega ne udaljava me od mog izvornog bića;
... jer će Hrvatska i Bosna, i pored svega, za mene (kao-Srpkinju) uvijek biti manje „inostranstvo“ nego zemlja u kojoj živim (Njemačka);
... jer su mi prijatelji netragom nestajali iz života i ja iz njihovog, a nestajemo evo i dan-danas, svi zajedno na putu ka Nikuda;
... jeb*m vam sve ratove koje ste ikad vodili, jer ste se dobro zaje*ali: mene i meni slične niste naučili da mrzimo. Čak ni sada, kad svoje najbolje godine u bescenje dajemo lošijima od sebe, zato što ste nam vi ukinuli mogućnost da živimo čestito. I dalje smo sve to. Takvi smo, jer smo rođeni i odgojeni da budemo Ljudi. A biti čovjek košta - samo vi tu cijenu niti umijete niti možete platiti.
Dio teksta Jovane Nastasijević objavljenog na sajtu Kultur reporter
(Kurir)
0 komentari
Objavi komentar