U selu Osredak kod Cazina u Bosni i Hercegovini prije rata živjeli su Bošnjaci i Srbi.
Vremenom su se svi stanovnici srpske nacionalnosti raselili. Za sobom su ostavili crkvu i groblje, koje je bilo u sve lošijem stanju. Posljednjih godina crkvu i groblje renovira i održava muslimanska porodica. Mesud, njegova supruga i sinovi proteklih godina svaki slobodan trenutak koriste za obnovu crkve.`Ovo je crkva koja je počela da se renovira prije četiri godine, bila je u fazi rušenja, da se nije krenulo sa obnovom već bi srušena bila. Onda se krenulo sa čišćenjem, saniranjem zidova, koji su se bili razišli, popucali skroz``, kaže Mesud Keranović
Nekada je radio na građevini i odatle iskustvo, ali kaže kako ga je volja da renovira ovu crkvu podstakla da nauči i neke poslove koje nije ranije znao.
`Ipak je to njihova svetinja`
``Živim ovdje više od 40 godina i moji prijatelji, prije sveg zla što je bilo, rat i to što nas je snašlo, više nisu tu, pa dođu ovdje, stojimo, pričamo... A iza stoji ruševina, a to je ipak njihova svetinja``, nastavlja Mesud Keranović.
Ostali mještani iz sela nisu bili oduševljeni idejom, tako da su jedinu pomoć Mesudu pružili sinovi i supruga. Sinovi studiraju građevinu, tako da su, prije svega, ocu davali ideje.
``Na početku je sve bio fizički posao, tako da je bilo teško, a onda smo se susreli s betoniranjem. Bilo je dosta sitnih radova, preciznih poslova``, kaže Samir Keranović.
``Htjeli smo da ispadne najbolje što može, iako radimo prvi put. I kada smo došli do završnih radova, sve više se ubrzavamo, jer jedva čekamo da vidimo kako će ispasti``,rekao je Mensud Keranović.
Osim što donosi ručak, kad treba pomoć, radova se prihvati i Fatima.
``Pomagala sam i kad su dizali crijep, to je zahtijevalo malo više radnika, tako da sam i ja izašla ususret. Djeca su bila u školi, pa nije imao ko, i ja sam uskočila``, priča Fatima Keranović.
``Mesudovu ideju da renovira pravoslavnu crkvu podržale su njegove komšije, Srbi, koji su izbegli iz sela Osredak. Sada žive širom svijeta i pomažu koliko mogu, uglavnom novčano``, javlja reporterka Al Jazeere Natalija Lučić.
Jedna od njih je i Radmila, koja godinama živi u Beogradu. S porodicom se upustila u ovaj projekat. Prikuplja sredstva od poznanika i komšija koji su, kao i ona, napustili domove. U stalnom je kontaktu s Mesudom, koji joj šalje fotografije i obavještava je kako napreduju radovi. A Radmila se trudi nekoliko puta godišnje i ode u rodni kraj.
Igrali se zajedno kao djeca
``Uvijek smo fino tamo dočekani. Stvarno nikada nismo imali nekih neprijatnosti. I svaki put kad odemo, čovjek se nekako još više veže. Obično budemo dva-tri dana, a kako ćemo ubuduće, vidjećemo. Sad nam je cilj da završimo crkvu, imamo još prozore i vrata, da to zatvorimo``, kaže Radmila.
Radmila za sada nema plan da se trajno vrati u Osredak, ali kaže, zbog sentimentalne povezanosti, uvijek ostane koji dan duže. Mesud, ipak priželjkuje njihov povratak.
``Volio bih da se svako vrati na svoje i da se život nastavi, jer ono što je bilo, zlo nikome ne treba i nikome nije dobro donijelo``, kaže Mesud.
Kaže da su se tu svi zajedno igrali kao djeca, bez podjela. I žali što ih je rat podijelio. Ali, nada se da će bar s nekima dočekati starost.
Izvor: Al Jazeera
0 komentari
Objavi komentar