PEĆINCI - „Mace“, riječ ispisana zrnima žita, bila je posljednja koju je napisala u svom dvorištu osmogodišnja Milica Tomić iz Pećinaca, a potom je nastradala kad se konstrukcija transportera za žito obrušila na nju. Nesrećna djevojčica preminula je na licu mjesta od teške povrede glave.Tragedija se dogodila u nedjelju oko 13 časova i niko ne može da kaže šta se tačno dogodilo jer je konstrukcija tog transformatora pričvršćena skoro sa svih strana.
Posljednja poruka
- Čak i kad bi neko htio da je obori tako, pitanje je da li bi uspio - kaže jedan od muškaraca koji nam je zajedno s djevojčicinim kumom Milenkom Đurđevićem pokazivao mašineriju koja služi za pretovar žita.
- Milica se igrala sa dvije godine starijim bratom Nikolom u dvorištu. S njima je bio i deda, na svega nekoliko metara od nje spremao je ručak. Djevojčica se igrala s mačkama. Neposredno prije tragedije zrnima žita napisala je „mace“ - priča potreseni kum dok na telefonu pokazuje riječ koju je nesrećna djevojčica napisala.
On dodaje da ni njemu nije jasno kako je došlo do tragedije jer taj transporter ima skoro svaka kuća u Pećincima i nikada se ništa slično nije desilo.
- Kao djeca svi smo se igrali ne njemu, skakali, peli se, igrali žmurke... Vjerujem da se možda ljuljala na ručki koja služi za podizanje i spuštanje rama. Da je ona udarila u glavu i da se, opet ne znam kako, otkačila kočnica, te je gornji dio transportera pao na nju - objašnjava Đurđević pokazujući ručku i princip rada transportera.
Komšija koji je došao na lice mjesta ubrzo nakon nesreće kaže da je djevojčica imala veliku povredu na glavi.
- Izgledalo je kao da je ručka udarila prije nego što je cijela konstrukcija pala na nju. Konstrukcija je povezana sajlom i osigurana osiguračima i zaista nikome od nas nije jasno kako je mogla da se desi ovakva tragedija. Tri muškarca kad bi sada pokušala da je obore, u tome ne bi uspjela... Bila je to posljednja dječja igra - kaže očiju punih suza komšija.
Neposredno prije toga u dvorište nesrećne porodice dovezeno je tijelo djeteta iz Novog Sada, a dvorištem je odjeknuo jauk i lelek roditelja, babe i dede.
- Čedo moje milo! Mico moja - kukala je žena iz sveg glasa dok su u kuću unosili bijeli sanduk.
Za njih, kao ni za većinu rodbine i komšija, nije bilo riječi utjehe.
- Bila je veselo dijete. Išla je u treći razred. Bila je inteligentna i obožavala je životinje. Eto, i tog dana se igrala s macama oko tih mašina... Roditelji su vrijedni i radni ljudi, mučili su se da im obezbijede da sve imaju. Šta će sad nesrećni oni... Ne daj, bože, nikome - priča komšinica.
Roditelji otac Žikica i majka Nadica, slomljeni bolom, nisu bili u stanju da bilo šta kažu.
(Kurir)
0 komentari
Objavi komentar